stara_planina
21st February 2010, 05:59 PM
Sa ciljem ubijanja zadnjeg promila snage, kako bih bolje spavao noćas, ovaj putopis počinjem sada, par sati nakon povratka, pa dokle i koliko stignem.
Nije na meni da sudim, ali i pored par propusta, verujem da je Sretenjski karavan nešto najkompleksnije i najuspešnije što sam organizovao , a to tek vidim sada, kada listam fotografije, i vidim gde smo sve prošli.
Sreća me je gotovo uvek pratila kada je moj entuzijazam bio ispred realnih mogućnosti, a raditi volontersku promociju juga Srbije, u momentu totalnog kraha lokalne privrede, sve zarad cilja da se makar malo doprinese razvoju juga, ili barem promociji onog što on ima, je ništa manje od ludosti...
Nikada teži finansijski momenat nisam imao u pripremama. Platu i ne pamtim kada sam primio, a Niva neregistrovana, hardijev zlob rascvetan, bregasta zvuči kao da je dizel motor. Lokalni sponzori se povukli,a donacija iz Beograda kasni...da nije bilo Saleta, a posebno Zorane iz Bilda, sve bi otišlo dodjavola i bruka bi pukla. E toliko o tome.
Oni koji su bili na Karavanu, znali su šta je predhodilo putovanju, na samom terenu. Čuli su usput, a za Vas ostale evo priče. Predhodnog vikenda je na Dukatu napadalo još oko 80 cm snega preko postojećih 30 cm. Vlada Zaharijev,predsednik Opštine Bosilegrad, koga sam već ovde hvalio, nije bio baš previše sretan zbog momenta kada se ovo realizuje, ali nije oklevao. Angažovao je oba Opštinska bagera da naprave stazu. I to ne najkraću, već onu koja bi bila najzanimljivija učesnicima: Zagranje (Skršena straža) - Golemi vrh (Bele vode) - rudnik Karamanica. Bageri radili 2 dana u dve smene, čak i noću. Sa druge strane u Trgovištu smo imali malo ležerniju situaciju. Tražio sam asistenciju od predsednika Dr Vlaste Petrovića, a on pozvao Vladu Zaharijeva i njega zamolio da jedan bager se izdvoji i za čišćenje njegovog dela terena, na usponu od Radovnice. Ovo je uradio jer Trgovište nema opštinsku mašineriju za ovakve stvari. Zaharijev nije želeo da ga odbije, ali vremenski je to bilo neizvodljivo, a to je konstantovano tek u petak ujutru - 12 sati pred okupljanje u Vranju. Da su mu ruke vezane, nakon konsultacija sa šefom PZPa Vranje, potvrdjuje mi i predsednik Opštine Trgovište, dr.Vlasta.
Počinje tenzija...šta da radim? Drugog puta nema...samo nazad autoputem do Surdulice pa uz brdo do Bosilegrada. I onda stvari dobijaju zanimljiv tog dogadjaja. Čist put ka planini je značio slamku spasa seljanima iz izdvojenih mahala iznad Trgovišta (Radovnica) , koje su bile zatrpane snegom. Bilo je bolesnih ljudi, kojima je trebala pomoć, a ona je mogla stići samo čistim putem. Zato su u Karavanu videli nadu za sebe. Vest da sam promenio maršutu i da ona NE podrazumeva liniju Trgovište-Radovnica-Zagranje je odjeknula munjevito, i potom mi stižu telefonom od nekoliko ljudi, neverovatne vesti sa lica mesta: seljani se pobunili, odbornici otišli u Opštinu da protestvuju, predsednik Opštine je u Nišu, na svoju inicijativu privatni bager izašao na stazu i čeka gorivo od Opštine da krene da čisti. u 13 časova, javlja mi se dr.Vlasta sa informacijom koja donekle potvrdjuje deo glasina- obezbedjen bager počinje sa radom. I tada stvar u svoje ruke preuzima ovaj čovek.
http://img690.imageshack.us/img690/9088/milovan.jpg
Milovan Velinov,iz sela Radovnica. Sećate ga se, iz mog putopisa ''Šopluk''? Veliki čovek koji nas je , na preporuku zajedničkog prijatelja Sergeja Ivanova sa Stare planine, primio kući da noćimo iako nas nikada nije ranije video.
On je imao moj telefon on ranije, bio je u toku oko Karavana, pratio je dešavanja, i rešio da doprinese. Nazvao me je i samo rekao:
- Mladene, ja sam bageristom idem gore da probijem stazu, molim te nemojte odustati od toga da ovde prodjete.
Zar sam imao izbora? :)
Cele noći su radili...ujutru kada smo došli do Zagranja, ja sam se frapirao kada sam video da bager nema kabinu. Vetar ih je tukao cele noći, ali se nisu predavali.
Veče okupljanja je donelo prva razočarenja. 24 sata ranije ja sam imao 80. ljudi na spisku onih koji dolaze. Predhodnih 7 dana je krenula neka vrsta navalice za prijavljivanje. Neke sam i odbijao (morao sam),računao sam da ako Karavan u zimskim uslovima ima više od 15 vozila, to probija bezbedonosni limit. Medjutim od svih ljudi, u Vranju je pojavilo svega njih 40.tak. Cupkao sam ispred motela do kasno u noć, ali niko se nije pojavljivao. Ovo me je izbezumilo totalno. Cene koje smo dobili u motelima i restoranima, su bile vezane za broj učesnika. Dogodio se efekat ''Rambo'', kako ga naziva moj kolega-planinar čika Pop - kada krene priča mnogi se dožive u ulozi Ramba, koji se probija kroz šumu i neprijateljske položaje. A kada dodje vreme da se zaista krene, uvek nešto crkne na kolima, nekom neko dodje u goste, neko nazebe...svašta sam se naslušao ovih godina. Te večeri jedini me je objašnjenja udostojio čovek iz Novog Pazara kome je AC pumpa crkla na Čirokiju.
Ipak, ujutru na prozivci ispred motela, broj se povećao, i to za 3 vozila : Koča, Voja Dimitrijević KBC banka (obojica Nivaši) kao i momci i cura iz BG-a, u žutom UAZu.
http://img215.imageshack.us/img215/1746/img1152t.jpg
http://img3.imageshack.us/img3/3046/img1153ax.jpg
http://img138.imageshack.us/img138/7782/img1159qm.jpg
http://img651.imageshack.us/img651/5730/img1162z.jpg
Tradicionalno kašnjenje, ovog puta samo pola sata...i pokret. Pravac Trgovište.
Prva stanica. Mesto se u narodu zove Vražji kamen, par kilometara ispred Trgovišta. Ovde je obeležen kao Dundjerska čuka.
http://img62.imageshack.us/img62/6496/vrazji.jpg
Mesto zapravo predstavlja kopiju Djavolje varoši kod Kuršumlije. Na žalost Trgovište ovo nikada nije umelo da izpropagira na pravi, ili uopšte, bilo koji način. Zato sam odredio ovo kao stop stanicu, da se ljudi malo načude. I verujte mi da jesu ostali impresionirani.
http://img17.imageshack.us/img17/2065/img1166o.jpg
http://img130.imageshack.us/img130/1953/img1167m.jpg
http://i232.photobucket.com/albums/ee95/nesmajnik_2007/sretenjski%202010/IMG_5132.jpg
http://img205.imageshack.us/img205/7914/vrazijastena7.jpg
Dok smo razgledali Vražji kamen, parkiranu kolonu pretiče bela Toyota Landcruiser, i potom staje. Eto nama Dr.Vlaste Petrovića, predsednika Opštine. Dojurio iz Niša da nas pozdravi. Za respekt. Daje nam instrukcije da nas čeka prijem u zgradi doma kulture u Trgovištu. Gotovo je sa pauzom, palimo vozila i pravac Trgovište. Kolona vozila je izazvala veliko interesovanje meštana. Ljudi su nam prilazili, pitali kojim povodom smo došli i čudili našim odgovorima. Čak se i lokalna policija zbunila pa izašla da se upozna sa ljudima. I tu nas primili u malu svečanu salu Doma kulture, gde nas poslužili pićem i grickalicama. Evo fotografije, pa da se prepoznajemo.
http://img14.imageshack.us/img14/1440/img1180tc.jpg
Prvi sa leva naš kolega Nivaš Voja Dimitrijević, do njega narodni heroj Zoltan Dani, desno je naš Kotcha, prvi iza Koče Mile.Iza Voje Mihajlovića je Boki, tu je negde i njegova cura, mada je ne vidim na fotografiji, pravo iza Kotche u sivom džemperu moja malenkost, desno od mene Tibor Dani, Zoltanov sin, a do njega Brana.
Predsednik Vlasta je formalno i zvanično poželeo nam dobrodošlicu, i ukratko opisao Opštinu. U momentu mi se učinilo da je to ''ukratko'' bilo isuviše kratko s obzirom na prirodne lepote, ali i istorijske činjenice vezane za Trgovište, pa sam mu se na bini samoinicijativno pridružio, i iskoristio priliku da sa njim i sa gostima podelim način na koji ja doživljavam ovo lepo mestašce.
http://img90.imageshack.us/img90/5895/trgoviste.jpg
Završio se prijem u Trgovistu, i mogli smo konačno krenuti ka Radovnici, iza koje i počinje off-road staza. Onog sekunda kada smo prešli sa asfalta na makadam, karavan neplanirano staje.
http://img69.imageshack.us/img69/430/img1183i.jpg
Treće vozilo od pozadi ima problem. To je naš Kotcha. Mile i Necko mu prvi izlaze u susret, i sumnja na svećice se pokazala ispravnom. Uz male muke i to se rešava. Krećemo dalje.
300 metara niže gazimo baš nabujao potok, a sa druge strane se menja i slika terena.Kao da je neko rukom presekao...sa druge strane potoka ogroman sneg oko puta, očišćen na putu i jasni tragovi bagera guseničara.
http://img31.imageshack.us/img31/8062/img1190g.jpg
Sledi i ozbiljniji uspon, pa i deonice sa slabije počišćenim snegom, i tu nastaju prvi problemi za deo ekipe, a ovo za posledicu ima stop stanice za regrupisavanje.
http://img12.imageshack.us/img12/6073/img1195m.jpg
I konačno na 10. kilometru off-rouda, na horizontu ispred vidimo prevoj Zagranje, i planinski greben sa jasno ocrtanim putem kojim bi trebali proći potom. Na sekundu se ka jugu razdanilo pa se video čak i vrh Bele vode, najvišlja kota koju ćemo obići tog dana.
http://img63.imageshack.us/img63/1610/img1207zr.jpg
Tek sada shvatam da je moj najveći problem pri izradi ovog foto-putopisa, nedostatak fotografija, sa kritičnih deonica koje bih opisivao. Kad god bi se zaglibili u nekom snegu, moj suvozač bi se hvatao za lopatu umesto za aparat. No dobro...
Stigli smo do Zagranja, stare Bugarsko-Srpske granice, a danas administrativne linije razgraničenja dveju Opština. Tu nas dočekao stari zeleni UAZ, 2 Nive , 1 veliki žuti bager, i nešto ispod, jedan manji - bez kabine. Gužva, 10. osoba, ali nema Zaharijeva. Na istom mestu je serpentina, koju nekako savladavam iako je kaljuga otprilike do dubine polovina točka Nive. Ostatak Karavana me prati, stajemo i izlazimo.
http://img138.imageshack.us/img138/2117/img1212j.jpg
http://img196.imageshack.us/img196/7359/img1213c.jpg
http://img190.imageshack.us/img190/4238/img1215dg.jpg
http://img85.imageshack.us/img85/7403/img1216q.jpg
http://img411.imageshack.us/img411/7079/img1217t.jpg
http://img708.imageshack.us/img708/1285/img1223.jpg
Oduži se čekanje Vlade Zaharijeva, koji mi je striktno naredio da ga čekamo na Zagranju.Zovem ga u jednom momentu, pa pitam
- Predsedniče, se zaglaviste, Vam treba pomoć?
- E, da se ja zaglavim, sad ćeš da vidiš kakvom mašinom ja dolazim.
I evo te mašine:
http://img683.imageshack.us/img683/2347/img1229i.jpg
Ustvari, nije bila impresivna mašina, već činjenica da su iz nje izašle čak 7 osoba. Ispostavilo se da ti ljudi kao i oni iz Niva i Uaza, koji su nas čekali od ranije na Zagranju su bile iz Opštinske sekcije za puteve. To su bili operativci, naoružani lopatama i opremljeni za izvlačenje i guranje gde zaglavimo. Već sam Vam opisivao kako perfektno funkcioniše sistem u Bosilegradu, pa verovatno i nije čudo ovo čto ću sada reći, ali Vlada Zaharijev je totalno profesionalno pristupio detaljima koje nisam mogao da predvidim u projektu. Doduše on gotovo svake godine ima ovakve situacije, kada žiteljima sa planine dovlači pomoć iz grada, i zna šta nas sve može snaći gore. Zato i ne trebam naglasiti da je za svaki slučaj ostavio u podnožju planine 3 pinz-gauera, u slučaju neke nesreće da nas momentalno spašavaju ili izvlače. A nije ih poveo sa nama da MI ne bi pomislili da ON sumnja u naše mogućnosti :)
Grupna fotografija je usledila, i onda pravac katastrofalna deonica Zagranje (Skršena straža)- Bele vode (Golemi vrh
http://img85.imageshack.us/img85/7348/grupna.jpg
http://img189.imageshack.us/img189/2204/dukat1.jpg
Od početka je moj predlog bio da se sa Zagranja spustimo na Bosilegrad, putem kojim je Zaharijev došao, preko Ružine mahale, sela Dukat i Ljubate. No Zaharijev je želeo da program poseduje tu unikatnu atrakciju, pa je insistirao da se prodje putem do Belih voda. Čišćenje ove deonice je Opštinu Bosilegrad nesumnjivo koštalo dosta goriva, vremena i ostalog. Sam mi je rekao da su bageri na jedan dan odvojeni sa drugih prioriteta zbog ovog, pa mi je čak malo bilo i neprijatno. Ali u svakom slučaju mi je drago što je u meni prepoznao iskrenog partnera pri promociji njegove Opštine.
Sad...ovako dok gledate mapu, to Vam verovatno ništa ne znači u smislu problema koje smo imali u savladavanju te staze u dužini od 10tak km. Čak je i razlika u nadmorskoj visini manja od 300 metara. Ali problema jeste bilo puno. Bager jeste očistio smetove s puta, ali taj dan je bio relativno topao i staze su bile pune blata. Naravno, najviše ga je bilo tamo gde su bili najviši usponi, i po običaju duboko blato je bilo prekriveno sa malo snega, čisto da napravi još više problema. Bilo je ili da ja idem prvo ili Sale Veljković. Bolje ja...Niva je lakša od Čirokija kockice.
I često sam išao stotinak metara ispred ostatka Karavana ka bih utabao stazu za ostale. To je značilo da smo morali sami da lopatamo ja i suvozač dok nisu nas stigli pešaka radnici iz Bosilegrada.
http://img710.imageshack.us/img710/2075/img1233c.jpg
http://img341.imageshack.us/img341/5549/img1234qp.jpg
http://img641.imageshack.us/img641/9108/img1235w.jpg
Evo i snimka kako sam prošao ovo nekako:
http://www.youtube.com/watch?v=0tfGnPF9piM
Uopšte, cela ova staza je sadržala 3 veoma kritične tačke. Boškovica (odakle su slike iznad), uspon na Kalevo gumno, i uspon na Bele vode.
Najgora je bila poslednja, iz razloga što je bager probio stazu na jednom usponu dužine oko 50 metara koji je toliko bio veliki da na već 20tom točkovi neminovno šlajfuju. Bager je išao iz kontra pravca predhodnog dana. Kada je došao do najvišlje tačke tog uspona, prvobitno je nastavio pravo oko 50 metara blažim usponom, pa se predomislio, vratio nazad i očistio ovu strmiju varijantu. Nit ja, nit Čiroki nit UAZ nisu se mogli probiti do gore. Izgubismo pola sta,a i onda je odluka pala da se probije staza do dela ''slepog puta'' odnosno 50 metara koje je bager prvobitno očistio, i tu da pokušamo da se popnemo jer je manji uspon. Probijanje do tog slepog koloseka i nije bilo problematičmo, koliko je bilo probijanje snežnog kordona visokog oko 1 metar. Prvo je probala Opštinska Niva pa se zaglavila, pa ga Sale povukao nazad.Pa Sale pokušao, zaglavio se, ja ga izvuko. I pa onda UAZ probao, uspeo nekako, a za njim i Necko. Medjutim na toj barijeri je toliko bilo snega da nema vozila koje nismo vukli i gurali preko.
Brana se probija preko bedema
http://img218.imageshack.us/img218/5921/bedem.jpg
Evo takve situacije sa Zaharijevim Nissanom.
http://img682.imageshack.us/img682/262/img1243oe.jpg
Mrak je već počeo da pada, mi smo uveliko trebali da silazimo sa planine, a ovaj snežni bedem nam samo pravio problem, za problemom.
Bilo je i problema po prelasku preko bedema,, pa smo bez stajanja išli kolima jop oko 200 metara da ne bi pravili problem kolegama iza nas. Evo slike kada su iza mene stigli Brana i Boki. U pozadini vidite deo Karavana u redu kako čeka probijanje bedema. Prvi vrh iza , sa jasnim tragom staze, je Kalevo gumno.
http://img682.imageshack.us/img682/7734/img1241pf.jpg
Nekako smo se kompletirali na Belim vodama, i bilo je krajnje vreme da se krene dalje. Ustvari, kasnili smo po mom tajmingu minimim 1 sat. To me je najviše plašilo jer je spuštanje niz blatnjavim puteljcima noću vrlo riskantno, a i bilo je mnogo tih situacija tog dana. Medjutim, kako smo se spuštali istočnom stranom planine, nije bilo previše blata i kolona se kretala bez zaustavljanja.
http://img246.imageshack.us/img246/9818/img1244.jpg
Efekat Karavana kako se spušta planinskim serpentinama noću sa uključenim farovima, osim kojeg se ništa i ne vidi, jer zaista bio nesvakidašnji.
http://img175.imageshack.us/img175/9634/sumrak1.jpg
http://img203.imageshack.us/img203/6651/sumrak2.jpg
Preko rudnika Karamanica, o kome sam u ranije putopisu dosta pisao, spustili smo se na makadamski put koji prati dolinu tkz. Goleme reke a km sa njene druge strane je već počela Bugarska granica. Vlada Zaharijev, želeći da ovo putovanje ostaje ''originalno'' u selu Bistar, koje nam je bilo usput od jedne starice koja , kako je rekao, ima oko 85 godina, je naručio pite za večeru. Kratka pauza , a potom napred do Bosilegrada. Večera je bila upriličena u velikoj sali doma učenika osnovnih i srednjih škola. I tu nas je čekalo novo, u nizu iznenadjenja Vlade Zaharijeva.
http://img72.imageshack.us/img72/1821/domt.jpg
E, a zaboravio sam da navedem 2 stvari. Put od rudnika Karamanica nas je proveo pored nekoliko zanimljivih lokacija koje nismo videli u mraku, ili od umora. Tu spada par crkvica, izvora vode u vidu seoskih česmica i sl. Čak smo prošli i tik pored graničnog prelaza Ribarci. Podsećanja radi, to se desilo onog momenta kada smo prvi put posle Dukata ušli na asfaltni deo puta. U Bosilegrad smo ušli sa južne strane. Na samom ulazu je bio Učenički dom gde je bila organizovana večera, ali Vladina ideja je bila da Karavan obrne jedan krug kroz centar grada. Možda ni to neki nisu primetili, da smo se vrteli u centru :)
Ručak ,koji je debeo kasnio, je počeo uvodnim govorima Vlade i mene.
Vlada se prvo predstavio rečima: Ja sam Vladimir Zaharijev, poznatiji kao DSS igrač 1,2 i 3 sa YouTube-a. Potom je naglasio da se nalazimo medju braćom Bugarima, i da smo si mi naši :D Naglasio je jednu zanimljivu stvar...čišćenje staze na Dukatu (najskuplji deo programa) je platila Opština, ali obilnu hranu i piće, domaćini su platili iz svog džepa. Ovo je bilo za mene neverovatno i šokantno...da li se mi uopšte nalazimo na jugu Srbije?
Predstavio je hranu koju nam je izneo na trpezu. Bugarska pita (šteta što nemam sliku). Ogromna pita uvijača bez nadeva, ali u sredini -jezgru, se nalazi mešano zelje i sitan sir, prekriven samo jednim slojem kore, pa to tako zapečeno. Ako sam ja to lepo razumeo, uzme se testo, pa se viljuškom zagrabi jezgro, testo namaže i tako jede. Na Staroj planini, inače, je prisutna Šopska pita, koje je sušta suprotnost ovome, ali ipak vredelo je probati i ovo, verujte mi...Osim pite imali smo i gulaš sa zečetinom (ako ne grešim), meze i piće u neograničenim količinima. Ljudi iz Opštinskih službi su nas nemilosrdno služili hranom i pićem, a i sam Vlada je par puta sve nas obilazio da se uveri jer nam hrana po volji. Taj njegov svaki obilazak gostiju se završavao rečima:
- E s'g idem nešto i ja da apnem :ahaha:
Inače, jedna plava gospodja je svo vreme sa ostalim domaćinima služila narod. Mislio sam da je takodje iz Opštine, ali na kraju se ispostavilo da je ona ni manje ni više nego g.dja Zaharijev.
Negde pred kraj, ljudi su počeli da se nerviraju kada su saznali od lokalnog novinara, da je jedina benzinska pumpa u gradu radi svega do 19 časova. Tu Vlada ustade i glasno reče:
- Za pumpu ne brinite, pozvaćemo pumpadžije i otvoriće je samo zbog Vas. Tako i bi. Sve ovo , počev od našeg dolaska na Zagranje, je toliko neočekivano i neverovatno. Vlada Zaharijev je i pored nekih kritika zbog navedenih klipova na YouTube, jedan i jedini...zaista jedan od retkih političara južnije od Beograda, čijom se plemenitošću, domaćinstvom i profesionalnošću Srbija aplsolutno može ponositi...naša je greška (pre svega medija) što se o njegovom trudu, marljivosti i posvećenosti potrebama žitelja ove Opštine i njenih gostiju malo zna...ovaj Karavan je imao cilj da probije tu barijeru, i ja se nadam da sam u tome uspeo.
Usledio je oproštaj od Bosilegradjana i Vlade, uz obećanje da će se Karavan jednom ovde vratiti, a Srebrna glava sigurno će mnoge svoje aktivnosti okrenuti ka ovoj Opštini.
http://img16.imageshack.us/img16/7789/img1251ef.jpg
http://img191.imageshack.us/img191/2605/img1253m.jpg
http://img341.imageshack.us/img341/3745/img1254f.jpg
http://img532.imageshack.us/img532/5240/img1255.jpg
Kao da se ova večera za neke mnogo odužila pa su što pre hteli na Vlasinu. Sami krenuli, umesto da skrenu desno, skrenuli levo i pravo na granični prelaz, pa još za sobom povukli 2 vozila. Ja video u zadnjem momentu, počeo da ih jurim, što kolima, što pešaka, ali srećom na vreme smo sprečili veći nesporazum :)
Na severnom izlazu iz Bosilegrada se nalazi mala Jugopetrolova benzinska pumpa, u stilu ranih 60.tih. Zaharijev je ispunio obećanje - pumpadžije došle i otvorile lokal. Medjutim, kako plina nisu imali, svega je 3 vozila pristalo da sipa gorivo. To smo bili Kotcha, ekipa iz Bga - gosti našeg foruma i ja. Ostali su, predvodjeni Saletom Veljkovićem, nastavili putem do jezera tj hotela, od koga nas je delilo nešto manje od 40 km. Posle tankiranja i mi smo nastavili dalje, da bi već na petom kilometru naišli na zaostalog džipa Daihatsku Roki, foto-reportera Večernjih novosti iz Niša , Cara. Išao je veoma sporo da bi u jednom momentu samo stao. Spalila mu se lamela totalno. Nije mu bilo pomoći, zakačio sam ga na sajlu i izvuko uzvrdo sve do našeg odredišta - Hotela ''Vlasina'', i tu ga ostavili do daljnjeg. Zbog ovog šlepanja, mi smo kasnili čitav sat u odnosu na ostatak ekipe koja nije sipala gorivo. Takodje okupiran šlepanjem, totalno sam ispustio iz vida da se Koča kod jezera odvojio, i preko Surdulice otišao kući za Preševo...sa naše strane bez pozdrava, pa se Koči izvinjavamo :)
Dan je bio strašno naporan, ljudi su bili iscrpljeni i jedva su čekali da dodju do kreveta. Malo ko je večerao u hotelu, i to je zbunilo hotelsko osoblje. Kada sam ja stigao, mnogi su čak uveliko i spavali...to je bio kraj tog prvog dana.
Nije na meni da sudim, ali i pored par propusta, verujem da je Sretenjski karavan nešto najkompleksnije i najuspešnije što sam organizovao , a to tek vidim sada, kada listam fotografije, i vidim gde smo sve prošli.
Sreća me je gotovo uvek pratila kada je moj entuzijazam bio ispred realnih mogućnosti, a raditi volontersku promociju juga Srbije, u momentu totalnog kraha lokalne privrede, sve zarad cilja da se makar malo doprinese razvoju juga, ili barem promociji onog što on ima, je ništa manje od ludosti...
Nikada teži finansijski momenat nisam imao u pripremama. Platu i ne pamtim kada sam primio, a Niva neregistrovana, hardijev zlob rascvetan, bregasta zvuči kao da je dizel motor. Lokalni sponzori se povukli,a donacija iz Beograda kasni...da nije bilo Saleta, a posebno Zorane iz Bilda, sve bi otišlo dodjavola i bruka bi pukla. E toliko o tome.
Oni koji su bili na Karavanu, znali su šta je predhodilo putovanju, na samom terenu. Čuli su usput, a za Vas ostale evo priče. Predhodnog vikenda je na Dukatu napadalo još oko 80 cm snega preko postojećih 30 cm. Vlada Zaharijev,predsednik Opštine Bosilegrad, koga sam već ovde hvalio, nije bio baš previše sretan zbog momenta kada se ovo realizuje, ali nije oklevao. Angažovao je oba Opštinska bagera da naprave stazu. I to ne najkraću, već onu koja bi bila najzanimljivija učesnicima: Zagranje (Skršena straža) - Golemi vrh (Bele vode) - rudnik Karamanica. Bageri radili 2 dana u dve smene, čak i noću. Sa druge strane u Trgovištu smo imali malo ležerniju situaciju. Tražio sam asistenciju od predsednika Dr Vlaste Petrovića, a on pozvao Vladu Zaharijeva i njega zamolio da jedan bager se izdvoji i za čišćenje njegovog dela terena, na usponu od Radovnice. Ovo je uradio jer Trgovište nema opštinsku mašineriju za ovakve stvari. Zaharijev nije želeo da ga odbije, ali vremenski je to bilo neizvodljivo, a to je konstantovano tek u petak ujutru - 12 sati pred okupljanje u Vranju. Da su mu ruke vezane, nakon konsultacija sa šefom PZPa Vranje, potvrdjuje mi i predsednik Opštine Trgovište, dr.Vlasta.
Počinje tenzija...šta da radim? Drugog puta nema...samo nazad autoputem do Surdulice pa uz brdo do Bosilegrada. I onda stvari dobijaju zanimljiv tog dogadjaja. Čist put ka planini je značio slamku spasa seljanima iz izdvojenih mahala iznad Trgovišta (Radovnica) , koje su bile zatrpane snegom. Bilo je bolesnih ljudi, kojima je trebala pomoć, a ona je mogla stići samo čistim putem. Zato su u Karavanu videli nadu za sebe. Vest da sam promenio maršutu i da ona NE podrazumeva liniju Trgovište-Radovnica-Zagranje je odjeknula munjevito, i potom mi stižu telefonom od nekoliko ljudi, neverovatne vesti sa lica mesta: seljani se pobunili, odbornici otišli u Opštinu da protestvuju, predsednik Opštine je u Nišu, na svoju inicijativu privatni bager izašao na stazu i čeka gorivo od Opštine da krene da čisti. u 13 časova, javlja mi se dr.Vlasta sa informacijom koja donekle potvrdjuje deo glasina- obezbedjen bager počinje sa radom. I tada stvar u svoje ruke preuzima ovaj čovek.
http://img690.imageshack.us/img690/9088/milovan.jpg
Milovan Velinov,iz sela Radovnica. Sećate ga se, iz mog putopisa ''Šopluk''? Veliki čovek koji nas je , na preporuku zajedničkog prijatelja Sergeja Ivanova sa Stare planine, primio kući da noćimo iako nas nikada nije ranije video.
On je imao moj telefon on ranije, bio je u toku oko Karavana, pratio je dešavanja, i rešio da doprinese. Nazvao me je i samo rekao:
- Mladene, ja sam bageristom idem gore da probijem stazu, molim te nemojte odustati od toga da ovde prodjete.
Zar sam imao izbora? :)
Cele noći su radili...ujutru kada smo došli do Zagranja, ja sam se frapirao kada sam video da bager nema kabinu. Vetar ih je tukao cele noći, ali se nisu predavali.
Veče okupljanja je donelo prva razočarenja. 24 sata ranije ja sam imao 80. ljudi na spisku onih koji dolaze. Predhodnih 7 dana je krenula neka vrsta navalice za prijavljivanje. Neke sam i odbijao (morao sam),računao sam da ako Karavan u zimskim uslovima ima više od 15 vozila, to probija bezbedonosni limit. Medjutim od svih ljudi, u Vranju je pojavilo svega njih 40.tak. Cupkao sam ispred motela do kasno u noć, ali niko se nije pojavljivao. Ovo me je izbezumilo totalno. Cene koje smo dobili u motelima i restoranima, su bile vezane za broj učesnika. Dogodio se efekat ''Rambo'', kako ga naziva moj kolega-planinar čika Pop - kada krene priča mnogi se dožive u ulozi Ramba, koji se probija kroz šumu i neprijateljske položaje. A kada dodje vreme da se zaista krene, uvek nešto crkne na kolima, nekom neko dodje u goste, neko nazebe...svašta sam se naslušao ovih godina. Te večeri jedini me je objašnjenja udostojio čovek iz Novog Pazara kome je AC pumpa crkla na Čirokiju.
Ipak, ujutru na prozivci ispred motela, broj se povećao, i to za 3 vozila : Koča, Voja Dimitrijević KBC banka (obojica Nivaši) kao i momci i cura iz BG-a, u žutom UAZu.
http://img215.imageshack.us/img215/1746/img1152t.jpg
http://img3.imageshack.us/img3/3046/img1153ax.jpg
http://img138.imageshack.us/img138/7782/img1159qm.jpg
http://img651.imageshack.us/img651/5730/img1162z.jpg
Tradicionalno kašnjenje, ovog puta samo pola sata...i pokret. Pravac Trgovište.
Prva stanica. Mesto se u narodu zove Vražji kamen, par kilometara ispred Trgovišta. Ovde je obeležen kao Dundjerska čuka.
http://img62.imageshack.us/img62/6496/vrazji.jpg
Mesto zapravo predstavlja kopiju Djavolje varoši kod Kuršumlije. Na žalost Trgovište ovo nikada nije umelo da izpropagira na pravi, ili uopšte, bilo koji način. Zato sam odredio ovo kao stop stanicu, da se ljudi malo načude. I verujte mi da jesu ostali impresionirani.
http://img17.imageshack.us/img17/2065/img1166o.jpg
http://img130.imageshack.us/img130/1953/img1167m.jpg
http://i232.photobucket.com/albums/ee95/nesmajnik_2007/sretenjski%202010/IMG_5132.jpg
http://img205.imageshack.us/img205/7914/vrazijastena7.jpg
Dok smo razgledali Vražji kamen, parkiranu kolonu pretiče bela Toyota Landcruiser, i potom staje. Eto nama Dr.Vlaste Petrovića, predsednika Opštine. Dojurio iz Niša da nas pozdravi. Za respekt. Daje nam instrukcije da nas čeka prijem u zgradi doma kulture u Trgovištu. Gotovo je sa pauzom, palimo vozila i pravac Trgovište. Kolona vozila je izazvala veliko interesovanje meštana. Ljudi su nam prilazili, pitali kojim povodom smo došli i čudili našim odgovorima. Čak se i lokalna policija zbunila pa izašla da se upozna sa ljudima. I tu nas primili u malu svečanu salu Doma kulture, gde nas poslužili pićem i grickalicama. Evo fotografije, pa da se prepoznajemo.
http://img14.imageshack.us/img14/1440/img1180tc.jpg
Prvi sa leva naš kolega Nivaš Voja Dimitrijević, do njega narodni heroj Zoltan Dani, desno je naš Kotcha, prvi iza Koče Mile.Iza Voje Mihajlovića je Boki, tu je negde i njegova cura, mada je ne vidim na fotografiji, pravo iza Kotche u sivom džemperu moja malenkost, desno od mene Tibor Dani, Zoltanov sin, a do njega Brana.
Predsednik Vlasta je formalno i zvanično poželeo nam dobrodošlicu, i ukratko opisao Opštinu. U momentu mi se učinilo da je to ''ukratko'' bilo isuviše kratko s obzirom na prirodne lepote, ali i istorijske činjenice vezane za Trgovište, pa sam mu se na bini samoinicijativno pridružio, i iskoristio priliku da sa njim i sa gostima podelim način na koji ja doživljavam ovo lepo mestašce.
http://img90.imageshack.us/img90/5895/trgoviste.jpg
Završio se prijem u Trgovistu, i mogli smo konačno krenuti ka Radovnici, iza koje i počinje off-road staza. Onog sekunda kada smo prešli sa asfalta na makadam, karavan neplanirano staje.
http://img69.imageshack.us/img69/430/img1183i.jpg
Treće vozilo od pozadi ima problem. To je naš Kotcha. Mile i Necko mu prvi izlaze u susret, i sumnja na svećice se pokazala ispravnom. Uz male muke i to se rešava. Krećemo dalje.
300 metara niže gazimo baš nabujao potok, a sa druge strane se menja i slika terena.Kao da je neko rukom presekao...sa druge strane potoka ogroman sneg oko puta, očišćen na putu i jasni tragovi bagera guseničara.
http://img31.imageshack.us/img31/8062/img1190g.jpg
Sledi i ozbiljniji uspon, pa i deonice sa slabije počišćenim snegom, i tu nastaju prvi problemi za deo ekipe, a ovo za posledicu ima stop stanice za regrupisavanje.
http://img12.imageshack.us/img12/6073/img1195m.jpg
I konačno na 10. kilometru off-rouda, na horizontu ispred vidimo prevoj Zagranje, i planinski greben sa jasno ocrtanim putem kojim bi trebali proći potom. Na sekundu se ka jugu razdanilo pa se video čak i vrh Bele vode, najvišlja kota koju ćemo obići tog dana.
http://img63.imageshack.us/img63/1610/img1207zr.jpg
Tek sada shvatam da je moj najveći problem pri izradi ovog foto-putopisa, nedostatak fotografija, sa kritičnih deonica koje bih opisivao. Kad god bi se zaglibili u nekom snegu, moj suvozač bi se hvatao za lopatu umesto za aparat. No dobro...
Stigli smo do Zagranja, stare Bugarsko-Srpske granice, a danas administrativne linije razgraničenja dveju Opština. Tu nas dočekao stari zeleni UAZ, 2 Nive , 1 veliki žuti bager, i nešto ispod, jedan manji - bez kabine. Gužva, 10. osoba, ali nema Zaharijeva. Na istom mestu je serpentina, koju nekako savladavam iako je kaljuga otprilike do dubine polovina točka Nive. Ostatak Karavana me prati, stajemo i izlazimo.
http://img138.imageshack.us/img138/2117/img1212j.jpg
http://img196.imageshack.us/img196/7359/img1213c.jpg
http://img190.imageshack.us/img190/4238/img1215dg.jpg
http://img85.imageshack.us/img85/7403/img1216q.jpg
http://img411.imageshack.us/img411/7079/img1217t.jpg
http://img708.imageshack.us/img708/1285/img1223.jpg
Oduži se čekanje Vlade Zaharijeva, koji mi je striktno naredio da ga čekamo na Zagranju.Zovem ga u jednom momentu, pa pitam
- Predsedniče, se zaglaviste, Vam treba pomoć?
- E, da se ja zaglavim, sad ćeš da vidiš kakvom mašinom ja dolazim.
I evo te mašine:
http://img683.imageshack.us/img683/2347/img1229i.jpg
Ustvari, nije bila impresivna mašina, već činjenica da su iz nje izašle čak 7 osoba. Ispostavilo se da ti ljudi kao i oni iz Niva i Uaza, koji su nas čekali od ranije na Zagranju su bile iz Opštinske sekcije za puteve. To su bili operativci, naoružani lopatama i opremljeni za izvlačenje i guranje gde zaglavimo. Već sam Vam opisivao kako perfektno funkcioniše sistem u Bosilegradu, pa verovatno i nije čudo ovo čto ću sada reći, ali Vlada Zaharijev je totalno profesionalno pristupio detaljima koje nisam mogao da predvidim u projektu. Doduše on gotovo svake godine ima ovakve situacije, kada žiteljima sa planine dovlači pomoć iz grada, i zna šta nas sve može snaći gore. Zato i ne trebam naglasiti da je za svaki slučaj ostavio u podnožju planine 3 pinz-gauera, u slučaju neke nesreće da nas momentalno spašavaju ili izvlače. A nije ih poveo sa nama da MI ne bi pomislili da ON sumnja u naše mogućnosti :)
Grupna fotografija je usledila, i onda pravac katastrofalna deonica Zagranje (Skršena straža)- Bele vode (Golemi vrh
http://img85.imageshack.us/img85/7348/grupna.jpg
http://img189.imageshack.us/img189/2204/dukat1.jpg
Od početka je moj predlog bio da se sa Zagranja spustimo na Bosilegrad, putem kojim je Zaharijev došao, preko Ružine mahale, sela Dukat i Ljubate. No Zaharijev je želeo da program poseduje tu unikatnu atrakciju, pa je insistirao da se prodje putem do Belih voda. Čišćenje ove deonice je Opštinu Bosilegrad nesumnjivo koštalo dosta goriva, vremena i ostalog. Sam mi je rekao da su bageri na jedan dan odvojeni sa drugih prioriteta zbog ovog, pa mi je čak malo bilo i neprijatno. Ali u svakom slučaju mi je drago što je u meni prepoznao iskrenog partnera pri promociji njegove Opštine.
Sad...ovako dok gledate mapu, to Vam verovatno ništa ne znači u smislu problema koje smo imali u savladavanju te staze u dužini od 10tak km. Čak je i razlika u nadmorskoj visini manja od 300 metara. Ali problema jeste bilo puno. Bager jeste očistio smetove s puta, ali taj dan je bio relativno topao i staze su bile pune blata. Naravno, najviše ga je bilo tamo gde su bili najviši usponi, i po običaju duboko blato je bilo prekriveno sa malo snega, čisto da napravi još više problema. Bilo je ili da ja idem prvo ili Sale Veljković. Bolje ja...Niva je lakša od Čirokija kockice.
I često sam išao stotinak metara ispred ostatka Karavana ka bih utabao stazu za ostale. To je značilo da smo morali sami da lopatamo ja i suvozač dok nisu nas stigli pešaka radnici iz Bosilegrada.
http://img710.imageshack.us/img710/2075/img1233c.jpg
http://img341.imageshack.us/img341/5549/img1234qp.jpg
http://img641.imageshack.us/img641/9108/img1235w.jpg
Evo i snimka kako sam prošao ovo nekako:
http://www.youtube.com/watch?v=0tfGnPF9piM
Uopšte, cela ova staza je sadržala 3 veoma kritične tačke. Boškovica (odakle su slike iznad), uspon na Kalevo gumno, i uspon na Bele vode.
Najgora je bila poslednja, iz razloga što je bager probio stazu na jednom usponu dužine oko 50 metara koji je toliko bio veliki da na već 20tom točkovi neminovno šlajfuju. Bager je išao iz kontra pravca predhodnog dana. Kada je došao do najvišlje tačke tog uspona, prvobitno je nastavio pravo oko 50 metara blažim usponom, pa se predomislio, vratio nazad i očistio ovu strmiju varijantu. Nit ja, nit Čiroki nit UAZ nisu se mogli probiti do gore. Izgubismo pola sta,a i onda je odluka pala da se probije staza do dela ''slepog puta'' odnosno 50 metara koje je bager prvobitno očistio, i tu da pokušamo da se popnemo jer je manji uspon. Probijanje do tog slepog koloseka i nije bilo problematičmo, koliko je bilo probijanje snežnog kordona visokog oko 1 metar. Prvo je probala Opštinska Niva pa se zaglavila, pa ga Sale povukao nazad.Pa Sale pokušao, zaglavio se, ja ga izvuko. I pa onda UAZ probao, uspeo nekako, a za njim i Necko. Medjutim na toj barijeri je toliko bilo snega da nema vozila koje nismo vukli i gurali preko.
Brana se probija preko bedema
http://img218.imageshack.us/img218/5921/bedem.jpg
Evo takve situacije sa Zaharijevim Nissanom.
http://img682.imageshack.us/img682/262/img1243oe.jpg
Mrak je već počeo da pada, mi smo uveliko trebali da silazimo sa planine, a ovaj snežni bedem nam samo pravio problem, za problemom.
Bilo je i problema po prelasku preko bedema,, pa smo bez stajanja išli kolima jop oko 200 metara da ne bi pravili problem kolegama iza nas. Evo slike kada su iza mene stigli Brana i Boki. U pozadini vidite deo Karavana u redu kako čeka probijanje bedema. Prvi vrh iza , sa jasnim tragom staze, je Kalevo gumno.
http://img682.imageshack.us/img682/7734/img1241pf.jpg
Nekako smo se kompletirali na Belim vodama, i bilo je krajnje vreme da se krene dalje. Ustvari, kasnili smo po mom tajmingu minimim 1 sat. To me je najviše plašilo jer je spuštanje niz blatnjavim puteljcima noću vrlo riskantno, a i bilo je mnogo tih situacija tog dana. Medjutim, kako smo se spuštali istočnom stranom planine, nije bilo previše blata i kolona se kretala bez zaustavljanja.
http://img246.imageshack.us/img246/9818/img1244.jpg
Efekat Karavana kako se spušta planinskim serpentinama noću sa uključenim farovima, osim kojeg se ništa i ne vidi, jer zaista bio nesvakidašnji.
http://img175.imageshack.us/img175/9634/sumrak1.jpg
http://img203.imageshack.us/img203/6651/sumrak2.jpg
Preko rudnika Karamanica, o kome sam u ranije putopisu dosta pisao, spustili smo se na makadamski put koji prati dolinu tkz. Goleme reke a km sa njene druge strane je već počela Bugarska granica. Vlada Zaharijev, želeći da ovo putovanje ostaje ''originalno'' u selu Bistar, koje nam je bilo usput od jedne starice koja , kako je rekao, ima oko 85 godina, je naručio pite za večeru. Kratka pauza , a potom napred do Bosilegrada. Večera je bila upriličena u velikoj sali doma učenika osnovnih i srednjih škola. I tu nas je čekalo novo, u nizu iznenadjenja Vlade Zaharijeva.
http://img72.imageshack.us/img72/1821/domt.jpg
E, a zaboravio sam da navedem 2 stvari. Put od rudnika Karamanica nas je proveo pored nekoliko zanimljivih lokacija koje nismo videli u mraku, ili od umora. Tu spada par crkvica, izvora vode u vidu seoskih česmica i sl. Čak smo prošli i tik pored graničnog prelaza Ribarci. Podsećanja radi, to se desilo onog momenta kada smo prvi put posle Dukata ušli na asfaltni deo puta. U Bosilegrad smo ušli sa južne strane. Na samom ulazu je bio Učenički dom gde je bila organizovana večera, ali Vladina ideja je bila da Karavan obrne jedan krug kroz centar grada. Možda ni to neki nisu primetili, da smo se vrteli u centru :)
Ručak ,koji je debeo kasnio, je počeo uvodnim govorima Vlade i mene.
Vlada se prvo predstavio rečima: Ja sam Vladimir Zaharijev, poznatiji kao DSS igrač 1,2 i 3 sa YouTube-a. Potom je naglasio da se nalazimo medju braćom Bugarima, i da smo si mi naši :D Naglasio je jednu zanimljivu stvar...čišćenje staze na Dukatu (najskuplji deo programa) je platila Opština, ali obilnu hranu i piće, domaćini su platili iz svog džepa. Ovo je bilo za mene neverovatno i šokantno...da li se mi uopšte nalazimo na jugu Srbije?
Predstavio je hranu koju nam je izneo na trpezu. Bugarska pita (šteta što nemam sliku). Ogromna pita uvijača bez nadeva, ali u sredini -jezgru, se nalazi mešano zelje i sitan sir, prekriven samo jednim slojem kore, pa to tako zapečeno. Ako sam ja to lepo razumeo, uzme se testo, pa se viljuškom zagrabi jezgro, testo namaže i tako jede. Na Staroj planini, inače, je prisutna Šopska pita, koje je sušta suprotnost ovome, ali ipak vredelo je probati i ovo, verujte mi...Osim pite imali smo i gulaš sa zečetinom (ako ne grešim), meze i piće u neograničenim količinima. Ljudi iz Opštinskih službi su nas nemilosrdno služili hranom i pićem, a i sam Vlada je par puta sve nas obilazio da se uveri jer nam hrana po volji. Taj njegov svaki obilazak gostiju se završavao rečima:
- E s'g idem nešto i ja da apnem :ahaha:
Inače, jedna plava gospodja je svo vreme sa ostalim domaćinima služila narod. Mislio sam da je takodje iz Opštine, ali na kraju se ispostavilo da je ona ni manje ni više nego g.dja Zaharijev.
Negde pred kraj, ljudi su počeli da se nerviraju kada su saznali od lokalnog novinara, da je jedina benzinska pumpa u gradu radi svega do 19 časova. Tu Vlada ustade i glasno reče:
- Za pumpu ne brinite, pozvaćemo pumpadžije i otvoriće je samo zbog Vas. Tako i bi. Sve ovo , počev od našeg dolaska na Zagranje, je toliko neočekivano i neverovatno. Vlada Zaharijev je i pored nekih kritika zbog navedenih klipova na YouTube, jedan i jedini...zaista jedan od retkih političara južnije od Beograda, čijom se plemenitošću, domaćinstvom i profesionalnošću Srbija aplsolutno može ponositi...naša je greška (pre svega medija) što se o njegovom trudu, marljivosti i posvećenosti potrebama žitelja ove Opštine i njenih gostiju malo zna...ovaj Karavan je imao cilj da probije tu barijeru, i ja se nadam da sam u tome uspeo.
Usledio je oproštaj od Bosilegradjana i Vlade, uz obećanje da će se Karavan jednom ovde vratiti, a Srebrna glava sigurno će mnoge svoje aktivnosti okrenuti ka ovoj Opštini.
http://img16.imageshack.us/img16/7789/img1251ef.jpg
http://img191.imageshack.us/img191/2605/img1253m.jpg
http://img341.imageshack.us/img341/3745/img1254f.jpg
http://img532.imageshack.us/img532/5240/img1255.jpg
Kao da se ova večera za neke mnogo odužila pa su što pre hteli na Vlasinu. Sami krenuli, umesto da skrenu desno, skrenuli levo i pravo na granični prelaz, pa još za sobom povukli 2 vozila. Ja video u zadnjem momentu, počeo da ih jurim, što kolima, što pešaka, ali srećom na vreme smo sprečili veći nesporazum :)
Na severnom izlazu iz Bosilegrada se nalazi mala Jugopetrolova benzinska pumpa, u stilu ranih 60.tih. Zaharijev je ispunio obećanje - pumpadžije došle i otvorile lokal. Medjutim, kako plina nisu imali, svega je 3 vozila pristalo da sipa gorivo. To smo bili Kotcha, ekipa iz Bga - gosti našeg foruma i ja. Ostali su, predvodjeni Saletom Veljkovićem, nastavili putem do jezera tj hotela, od koga nas je delilo nešto manje od 40 km. Posle tankiranja i mi smo nastavili dalje, da bi već na petom kilometru naišli na zaostalog džipa Daihatsku Roki, foto-reportera Večernjih novosti iz Niša , Cara. Išao je veoma sporo da bi u jednom momentu samo stao. Spalila mu se lamela totalno. Nije mu bilo pomoći, zakačio sam ga na sajlu i izvuko uzvrdo sve do našeg odredišta - Hotela ''Vlasina'', i tu ga ostavili do daljnjeg. Zbog ovog šlepanja, mi smo kasnili čitav sat u odnosu na ostatak ekipe koja nije sipala gorivo. Takodje okupiran šlepanjem, totalno sam ispustio iz vida da se Koča kod jezera odvojio, i preko Surdulice otišao kući za Preševo...sa naše strane bez pozdrava, pa se Koči izvinjavamo :)
Dan je bio strašno naporan, ljudi su bili iscrpljeni i jedva su čekali da dodju do kreveta. Malo ko je večerao u hotelu, i to je zbunilo hotelsko osoblje. Kada sam ja stigao, mnogi su čak uveliko i spavali...to je bio kraj tog prvog dana.